pa vrijeme je da napišem novi post ali fakat neznam o čem da pišem....pa evo škola je napokon gotova, više nema muke....Još samo 3 mjeseca i opraštam se zuvijek od ovog razreda, od svih frendova, od profesora, od ove škole....neznam ni sama kakav mi je stav o svemu tome..jesam li tužna, sretna ili bijesna..jedino znam da mi doista nije drago što se svi rastajemo, baš sad kada smo si svi dobri, kada nema više tolko svađa, kada svatko može sa svakim izać van i popričat...baš sad mi odlazimo...dali je to fer?...ko zna dali ćemo se još uvijek viđat, izlazit, pričat i smijat se glupostima, zajebavat i razgovarat o tome kako nas ništa neće rastavit.....pola nas će se razbježat na razne strane zagreba u potrazi za što "kul" školom dok će nekolicina nas ostat u samoboru...hoćemo li tada imat vremena jedni za druge ili ćemo samo potražit novo društvo i počet s njima gradit nove snove koje smo inače gradili zajedno....hoće li bilo tko od nas razmišljati o tome kako nam je bilo prije, kako smo funkcionirali, kako smo živjeli..hoćemo li se promjeniti..dali će netko nazvat nekoga, pitat ga hoće li izać van, hoće li probat barem na jedan sat sakupit staru ekipu i zajebavat se u stilu kako je to bilo prije..ili će za nas to biti prevelika žrtva, da odvojimo malo vremena za spomen na stara vremena, dali ćemo zaboraviti i graditi novi svijet sa posve novim ljudima, dali nas doista neće biti briga? sjećam se maturalca vjerovatno zadnjeg izleta gdje smo bili tako složni, sjećam se radosti, veselja ali isto tako se sjećam povratka...da je napetost i tuga harala našim mislima,da je tišina je vladala dok se tu i tamo zalomio koji osmijeh....Tada
smo si jedva rekli “bok”, kako li će tek bit na kraju 8 razreda...Hoćemo li si moći reći “zbogom”?!
znam da je iznenadan post ali Kal je izrazio želju da napišem post o njemu...KOJI JE SAM NAPISO...nisam ja to napisala
Kalafatić je jedno prekrasno, prepametno i prelijepo biće.
Pravi je prijatelj a uz to je i sexy macan, nemogu bez njega, našu školu, našu ekipu nemogu zamislit bez njega.
Jako je zgodan no nisam se ja zaljubila u njega jer ne želim pokvariti to prijateljstvo te tako napraviti skandale okolo, jesam li rekla da je jako pametan?, ako nisam kažem vam da je on prepametan i dam se kladit da nema ljepšeg i zgodnijeg dečka…
Joj koji macan…
Neznam više šta da kažem, riječi su suvišne…
I zapamtite: KALAFATIĆ JE NAJBOLJA OSOBA KOJA POSTOJI!!
vrijeme je za novi postek!!!
Ovo se nadovezuje na ovaj stari post, trebale smo ić na prosvjed, milslim otišli smo mi u Zg ali nije bilo baš kako smo planirali.....Išle smo Ja, Luce (al ona je morala na zkm), Tina, Mia, Kljuka i njezina sisterka Jelelna, Dorotea (ona je i Zagreba)... Prvo smo otišli u hardrock na kavu i čik....onda su došli ovi Lucijini iz zkm-a (Karlo, Silvio, Petra i Marija) pa se to malo odužilo, svi su mi pljuge čapali :(....Luce i njezini su otišli, a mi smo se išli nać sa Doroteom (cura koju sam upoznala na skijanju) u Mec...Baš mi je bilo drago što sam je vidla, inače Dorotea je predobra cura i fakat je oke...kako smo mi trebali ić na taj prosvjed ali smo na kraju odustale, vidli smo ih u prolazu, bilo je dosta rulje...Nismo znali kamo ćemo pa je Dorči predložila da odemo u Štros, onda smo tamo završili a ja sam u međuvremenu ostala bez pljuga....kako je mene svako malo hvatalo drugo raspoloženje nisam više mogla tamo bit, pa smo otišli...Onda smo pokupili Kljuku (ona nije bila cijelo vrijeme s nama) na Zrinjevcu, a njena sestra je nekam otišla....otišli smo na Ribnjak...ali kao što sam rekla nismo imali pljuga, mislim imala je Dorotea ali ne puno....Onda smo opet napravili cijeli krug da ih kupimo i krepavale jer nismo mogle više hodat i smijale se same sebi...na kraju smo tamo došli, začikali si jednu, dvje, tri i onda sam ja opet htjela ić a i cure, pa smo otišli na sladoled.....Popale smo sladoled u Mileniumu, a ove glupače nisu paltile nego su samo otišle (ja i Mia smo platile), mislim to mi baš nije oke....ali jebiga šta je tu je....i na kraju smo otišle tam negdje pušit.....i već je bilo oko 4.10, a bus nam je išo u pola...pa smo se pozdravile sa Dorči i krenule....žurile smo se ali bio je problem jer nismo znale na koju stanicu, pa smo se stale na pola i čekale kam će bus skrenut i krepavale od smijeha...onda smo ko idioti trčale za njim, al nas je osto pričekat.....tolko smo krepavale od smijeha kolko smo glupe da nismo mogle disat..no onda je usljedilo ono gadno, dok smo se vračale svakoj je pozlilo osim Kljuki....jer smo jele sam ono u Mecu, a popušila sam barem kutiju.....misla sam da ću se zrigat u busu i odmah smo izašle kod Konzuma a misle smo izać na kolodvor...jadna Mia je povraćala...ja i Tina smo se smirile ali smo odmah otišle doma...e a bilo je fakat prejebeno nisam se dugo tako dobro nasmijala i vidla sam Doroteu...obećala mi je da će doć preko praznika u smb, a vjerovatno ćemo opet ić do nje....jebote mi smo otišle na bus 9.30 a došle doma u 5.30 i onda tako izmorenu i mrtvu me stara pošalje u dućan, koji ja peh imam, još sam naletila na neku glupu bahatu prodavaćicu....nećem ić danas van jer sam mrtva...eto to je sve od mene i pozdrav svima....imate i kod Tine post o tome...pusa
Odlučila sam se za pisat novi post jer po ovakvom glupom vremenu nemam šta pametnije radit...pa eto inače sve je oke..Kljuka je dobila psa (zapravo ga je našla ulici) dat će oglas pa ako netko oće evo vam broj pa joj se javite:095-3368-144...Možda ja dobijem za krizmu mopsa..majka vodi rat s tatom ali on ne popušta..vidjet ćemo ishod...
u subotu idem najvjerovatnije s Kljukom ak će smjet u Zg na prosvjed protiv ubijanja tuljana....stvarno je strašno šta im rade....Evo vam obavijest pa dođite..ućinite nešto za te jadne životinje:
Poziv na prosvjed protiv ubijanja tuljana 15.03.2008.
Svake godine Kanada za potrebe tržišta krzna ubije više od 300.000 beba tuljana. Palicama s kukama i puškama tzv. lovci ubijaju bebe tuljana često stare tek dva tjedna. Najstrašnije je što pritom, u namjeri da budu što učinkovitiji, krzno većinom oderu dok su tuljani još živi!
Ubijanje životinja za krzno je globalni problem jer patnja životinja ne poznaje granice. Stoga su Hrvatska, Belgija, Nizozemska, Slovenija, Meksiko i SAD donijeli zabranu uvoza tuljanova krzna i ostalih proizvoda od tuljana.
Apelirajući i na ostale zemlje Europske unije da i same što prije donesu ovu zabranu, Prijatelji životinja pozivaju na
VELIKI MEĐUNARODNI PROSVJED PROTIV POKOLJA TULJANA
koji će se održati
U ZAGREBU, 15. OŽUJKA 2008.
S POČETKOM U 11 SATI.
MJESTO OKUPLJANJA: Trg kralja Tomislava
RUTA KRETANJA: Trg kralja Tomislava (u 11 sati), Zrinjevac, Trga bana Jelačića (u 12 sati), Ilica, Frankopanska, Prilaz Gjure Deželića 4 ispred Kanadskog veleposlanstva (u 12:30 sati).
evo to je sve od mene...
PA NEZNAM BAŠ O ČEMU DA PIŠEM....JOŠ UVIJEK ME DRŽI DOBRO RASPOLOŽENJE...DANAS SMO JA TINA, ELLA I LUCY BILE NA KAVI I ETO MOJ JE BRAT ISTO TAMO ZALUTO....NIJE BILO NIŠTA JER SE ON NARAVNO UVIJEK PONAŠA KAO DA ME NE POZNA....U ŠKOLI JE OKE....PRAKTIČKI JE SVE OKE....E DA, JUČER JE BILE ČAGA...NARAVNO NIJE BILA BOG ZNA ŠTO ALI JE U NEKIM UMJERENIM GRANICAMA BILO ZABAVNO....BILA SAM MRTVA UMORNA I KOLJENO ME UBIJALO TAKO DA.....PS.ELLA IĆ ĆU S TOBOM NA ŠKLSKO, IPAK ĆE TAMO BIT...KHM....PAPA
01.03.2008. u 13:32 | Ja bi josh.. (26) | Print | # | ^HAPPY
BAŠ SAM SRETNA....!!!
NAPOKON JE DOŠLO LJEPO VRIJEME DA MOŽEŠ UŽIVAT DOK PRIJE ŠKOLE SJEDIŠ U KRUGU I PLJUGAŠ SA HRPOM FRENDOVA, A NE DA SE SMRZAVAŠ TE SVOJU FRUSTRACIJU I NERVOZU ŠIRIŠ NA DRUGE....SAMO SE NADAM DA ĆE OVO VRIJEME POTRAJAT JER JE FAKAT LJEPO!!
INAČE JA SAM PUNO BOLJE, NEZNAM KAKO BIH TO BOLJE PRIKAZALA, ALI KAO DA SAM SE IZLJEČILA OD NEKE VRSTE DEPRESIJE...SVE OKO MENE JE SUPER I ZAISTA CIJENIM TO...
SAMO JOŠ ŽELIM POŽELEJT MOJOJ LUCI SREĆU DA SVE BUDE OKE SA ******* I DA SE UVJERI DA JU NE ZAJEBAVA...ŠTO SE TIČE MENE-SVIĐA MI SE JEDAN dječak ALI NEZNAM NIŠTA O NJEMU.. MISLIM DA IMA CURU ..ŠTA JA TU MOGU, NEĆU SE VIŠE NERVIRAT, TRENUTNO UŽIVAM I AKO ME NETKO RASPIZDI, NEK ME SE ČUVA....
Svaki dan u mom životu teče jednakim tokom.....više nema uzbuđenja, radosti, sreće...kao da sam propustila svu radost života, da sam zapela između 2 svijeta i da se nemogu pomaknut...........
Pitam se zašto..........dali je to sve utjecaj puberteta ili sam se ja doista promjenila.......zaboravila sam koje stvari me usrećuju u životu, koji su moji ciljevi i želje...što želim....zaboravila sam.....neznam više ni što je ljubav, samo znam da sam zbog nje jako patila i da to više ne želim..............bila sam užasno zaljubljena i vezana za te osobe koje su me slomile....doživljavale su me kao prijatelje i ništa više, dok se moje srce paralo.........pokušala sam sve to tolerirat ali više jednostavno nisam mogla....tražila sam odgovore koje nisam našla, željela sam da mi netko kaže zašto.....Zašto?....ta rijeć me i dan danas još uvijek proganja....što bi bilo da sam.....zašto nisam.............U toj svoj silnoj patnji sam zaboravila do kojih mi je ljudi stalo, koji me ljudi vole............misla sam da svi ljudi zaslužuju moju patnju i bol.........ljudi koji su mene voljeli......................u meni bukta plamen nekog osjećaja nelagode, neznam ni sama šta je to...o da patim i to jako...ali sam sretna zbog toga...ne osjećam više bol...samo mržnju isprepletanu izgubljnom ljubavi........................E tako teče moj život
POČETAK
Evo vrijeme je za još jedan novi blog, za još jedan početkak u kojem ću ostaviti i posljednji dio mojih misli....sve što sam doživjela, ovaj blog će biti kao moj novi dnevnik, prijatelj kojem mogu sve reći. Ne očekujem da mi ljudi komentiraju, zapravo ne želim komentare, jedino što želim je imati jedan kutak gdje mogu bez predrasuda izreći svoje misli i osjećaje.
Moj život je pa, zavisi kako tko ima svoje gledalište, iz nekog kuta veoma kompliciran i zamršen, a iz nekog opet jednostavan i bez komplikacija....Ja ni sama neznam šta želim ni šta imam......Imam velikih ljubavnih poteškoča, ali sama sam si za to kriva...To ću objasnit u sljedećim postovima....
